Cementne ili anhidritne mase – koje rješenje je tehnički ispravnije?

Renomirani proizvođači podnih masa za izravnavanje još uvijek proizvode proizvode na bazi cementa i anhidrita. Širom Njemačke udio masa za izravnavanje na bazi anhidrita (gipsa) iznosi približno 10%, s tim da je razlika između istočnih i zapadnih pokrajina još izraženija. Nove istočne pokrajine još uvijek imaju 40% do 50% udio gipsanih masa za izravnavanje, dok se na zapadu taj udio kreće između 5% i 10%. To provocira pitanje – kada koristiti masu za izravnavanje na bazi gipsa, a kada na bazi cementa?

Nakon što pogledamo podatke u tehničkim listovima proizvođača, sa obje skupine proizvoda moguće je pokriti praktički cjelokupan spektar zahtjeva ugradnje podnih proizvoda. Značajne razlike, povezane sa specifičnim svojstvima materijala i njihove posljedice, korisniku postaju očite tek nakon pažljivog čitanja.

Obzirom na pripremu podloge za polaganje podnih obloga i drvenih podova razlike su sljedeće:

Cementne mase za izravnavanje gube masu (skupljaju se) prilikom stvrdnjavanja, zbog čega dolazi do pojave relativno visokih naprezanja (ovisno o kvaliteti proizvoda) i s tim povezana izrazita sklonost za pucanjem. Kod masa na osnovi gipsa naprezanja praktički ne postoje;

Cementne mase za izravnavanje kod dugotrajnog miješanja vežu na sebe dodanu vodu, zbog čega se u debljim slojevima (> 3 mm) brze suše. Mase na osnovi gipsa dodanu vodu na sebe vežu vrlo brzo te je zbog toga sušenje posve fizikalno što kod debljih slojeva znači relativno dugo vrijeme sušenja. Brzomontažne građevne sisteme, koji se suše do faze polaganja podne obloge u samo jednom satu, zbog toga je moguće izvesti samo sa cementnim materijalima;

Cementne mase za izravnavanje, u standardnim konfiguracijama, postižu visoke čvrstoće. Visoko-kvalitetni proizvodi na bazi cementa imaju tlačnu čvrstoću od 30 do 40 N/mm2, dok ona za odgovarajuće anhidritne proizvode iznosi od 25 do 35 N/mm2;

Kratkotrajni prodor vlage, npr. kroz fuge na keramičkim pločicama, vrlo malo utječe na čvrstoću cementnih masa za izravnavanje, dok mase na bazi gipsa značajno gube na čvrstoći pod utjecajem vlage.

U praksi odabir materijala, u pravilu, ovisi o propisanim parametrima u skladu sa zahtjevima projekta. To su u prvom redu vrsta podloge, projektirana vrsta podne obloge, te način korištenja prostora. U gore opisanim razlikama glede propisanih projektnih zahtjeva, postoje određeni primjeri korištenja u praksi, u kojima svaki od materijala ima određene prednosti.

Podloga:

LIJEVANI ASFALT: zbog visokog koeficijenta termičkog rastezanja i viskozno elastičnih svojstava lijevani asfalt je vrlo osjetljiv na temperaturne promjene i vanjska opterećenja. Potencijalnih mogućih oštećenja je bezbroj. Stari lijevani asfalt potrebno je temeljito pripremiti anhidritnim masama gdje god je to moguće. I novi fino-zrnati lijevani asfalt možete pripremiti s "nisko-naprezanom" cementnom masom u ograničenog debljini sloja (najviše 3 mm).

MIJEŠANA PODLOGA SASTAVLJENA OD RAZLIČITIH MATERIJALA: miješana podloga vrlo često se javlja u slučajevima promjene projekta koji je u tijeku. U tom slučaju kao rješenje svakako prevladavaju mase na bazi gipsa.

IVERICA / SUHI ESTRISI: čak ako su iverica i montažni estrih izvedeni u skladu sa propisima, pod opterećenjem se očekuje veći stupanj deformacija nego što je uobičajeno u slučaju cementnih ili anhidritnih estriha. Uporabom masa na bazi gipsa, po potrebi ojačanih vlaknima, iste su izložene većim deformacijama uslijed opterećenja.

Površinske obloge / mehanička opterećenja:

Elastični materijali od gume zahtijevaju najveću površinsku čvrstoću mase za izravnavanje. Visoka otpornost gumenih obloga na paropropusnost vrlo učinkovito sprječava ishlapljivanje zaostale vlage iz mase za izravnavanje i disperzijskih ljepila. Zbog toga su za takve obloge najprimjerenije cementne mase sa visokom čvrstoćom.

Zbog dimenzijskih promjena uslijed utjecaja vlage, kod drvenih podova javljaju se visoke posmične sile između drveta i podloge. Zbog toga za tu namjenu primjereniji su cementni proizvodi visoke čvrstoće. Vrsta i dimenzije drveta također igraju značajnu ulogu zbog čega treba slijediti upute proizvođača. 

Na mokrim površinama, keramičkim pločicama ili prirodnom kamenu, još pri ugradnji potrebno je poštivati intenzivnu izloženost vlazi. To praktično u potpunosti isključuje uporabu masa na bazi gipsa.

Ukoliko su obloge izložene visokim mehaničkim opterećenjima zbog intenzivnog prometa (npr. viličarima), preporučljivo je ugraditi cementnu masu za izravnavanje visoke čvrstoće.

Gornji primjeri pojašnjavaju zbog čega je uporaba masa za izravnavanje na bazi gipsa definirana, u prvom redu, vrstom podloge, dok su mase na bazi cementa primjerene za zahtjevne podloge izložene velikim mehaničkim opterećenjima. U međuvremenu, u praksi je bezbroj miješanih primjera u kojima u obzir dolaze obje vrste masa. Tablica u nastavku daje kratak pregled navedenog. Odmah ćete prepoznati kombinacije podloge i obloge za koje nema automatski definiranog rješenja, na primjer stari lijevani asfalt/gumena obloga ili iverica /drveni pod. Čak i za takve zahtjeve postoje odgovarajuća sistemska rješenja, korištenjem specijalnih namjenskih proizvoda ili razdvajajućih sistema. U takvim slučajevima preporučujemo zatražiti savjet stručnjaka.

Članak je prije svega sastavljen kao brz orijentacijski pregled različitih svojstava proizvoda. Projektni uvjeti i želje korisnika na kraju su stvarni kriteriji za odabir materijala. Uzinova tehnička služba sa zadovoljstvom će vam odgovoriti na pitanja, te vam pružiti potrebne tehničke informacije i savjete. 

Autor: 

Dr. Norbert Arnold -  Direktor tehničkog razvoja proizvoda